Premijere | Kraljevna na zrnu graška

 

Kraljevna na zrnu graška

Hans Christian Andersen / Nina Kleflin

Premijera:  04. prosinca 2015.

  Redatelj NINA KLEFLIN  
   
Scenografija i dizajn svjetla: OSMAN ARSLANAGIC
Kostimografija: JELENA MATAS / SARA LOVRIC CAPARIN
Glazba: TOMISLAV BABIC
   
   
Igraju:

 

Kraljevna Annamaria: KATARINA ROMAC
Kraljevic: IVO PERKUŠIC
Dvorska luda: SINIŠA NOVKOVIC
Kraljica: LIDIJA FLORIJAN
Kralj: VINKO MIHANOVIC
Princeza Kunigunda / Princeza Dorotea: MIA VLADOVIC
Princeza Rebecca / Princeza Bianca: VANDA BOBAN JURIŠIC (ÐANA KUZMANIC)
Paž: BOJAN BRAJCIC
   
   
Trajanje: 65 min  
 
Uzrast: od 1. do 4. razreda osnovne škole  
   
 

Iz redateljicine bilježnice: pismo mladim gledateljima

Kako prepoznati pravu princezu?

Kraljevna na zrnu graška prica je koju je napisao Hans Christian Andersen, poznati pisac za djecu. U njoj jedna djevojka mora dokazati da je prava princeza.
Ali kako? Što cini pravu kraljevnu zaista pravom, dostojnom krune i sretnog života?
U našoj prici to je test: ona mora spavati na velikom krevetu na kojem ima cak dvadeset tvrdih i dvadeset mekanih madraca. Ispod svih tih madraca postavljeno je jedno maleno zrno graška. Ona ga mora osjetiti. Mora ju žuljati i muciti.
Naravno, pomisliti cete - to nije moguce! Nitko ne može osjetiti zrno graška ispod tolikih madraca! Upravo je zato veliki Andersen napisao ovu pricu: htio nas je pouciti kako cemo prepoznati pravog covjeka. Da bismo to znali, moramo se prvo zapitati: kakav je to pravi covjek? Jesmo li mi pravi ili krivi?
Na kraju price naša je kraljevna dokazano - prava. Da vidimo što ju je takvom ucinilo. Došla je na vrata kraljevske palace jedne kišne noci, kad nije imala krova nad glavom. To sigurno nije bilo lako, zakucati na vrata neke goleme kuce gdje nikoga ne poznajete. Bila je dakle hrabra, ali i samostalna, cim je putovala bez društva i zaštite. Iskreno je priznala da se izgubila. Veselo je ispricala svoje nevolje, bez žaljenja na okolnosti, koje joj, morate priznati, baš i nisu išle na ruku.
Te su joj dobre osobine zaradile prenocište. Istina, ne baš kraljevsko, nego skromno, u sobi u kojoj spava dvorska luda, ali ipak joj je puno bolje nego vani. Zato je bila zahvalna i vrijedna, pospremila je svoju novu sobu i s pravim je zanimanjem slušala svog novog prijatelja. Nije govorila o sebi, nego je brinula o drugima. To nam dokazuje da ima dobro srce, a ono je najvece bogatstvo svakog covjeka.
Pa ipak, naša se junakinja jednom, u tijeku price jako naljutila. Zašto? Otkrila je da ju je kraljica podvrgla testu, da ju je htjela ispitati i provjeriti bez njenog znanja. Zapitajmo se na trenutak: smijemo li se ljutiti zbog takvih stvari? Svakako, to nije bilo fer od kraljice, da svoju mladu gošcu namami u sobu s velikim krevetom samo zato da bi ju podvrgla nekom besmislenom testu. No, kako smo vidjeli na kraju, Ana se nije trebala ljutiti. Test je svakako položila, iako nije ni znala da ga polaže. Anu je naljutila neiskrenost drugih, nju su naljutile skrivene namjere i nepoštena igra. Ali, ona je ionako imala zaštitu koja je uvijek bila uz nju. Anu je štitilo njeno poštenje i iskrenost.
Loše je spavala na visokom krevetu, ali ne zato jer ju je žuljalo maleno zrno graška. Nju je žuljala neobicna situacija, osjecaj da nešto nije u redu, da se oko nje zatvara neka klopka. Slušala je svoje srce. Srce koje se zaljubilo u kraljevica i koje mu je željelo ugoditi. I opet nije mislila na sebe. Mislila je na svoju novu ljubav, bila je puna briga o životu koji ju ceka. Nadala se da ce, ako izdrži tu glupu i neugodnu situaciju, nastupiti neki puno bolji i ugodniji trenuci. Bila je  spremna žrtvovati se, nije bila nestrpljiva. Bila je spremna cekati, a svi znamo koliko je to teško!
Zato je Ana položila test. Dokazala je da je istinska i prava princeza, iako možda uopce nije bila princeza. Bila je samo dobar i iskren covjek, onaj pravi. Zato je dobila nagradu -  veliku ljubav i bracnu srecu. Ona ju je svojom dušom zaslužila.
Sad, kad smo razumjeli da nam je naš pisac Andersen napisao pricu o tome kako biti pravi covjek, preostaje još da se upitamo kako to mi možemo biti.
Znam da sada mislite: lako je biti prava princeza u bajci, kad se sve dogada u kraljevskom dvorcu, kad jašeš konja i boriš se macem. Ali nije tako! Velika bitka za to da postanemo pravi ljudi vodi se svaki dan. Kod kuce, u školi, s roditeljima i prijateljima.
Tko ne misli na sebe nego pomaže drugima, tko je pošten, iskren i dobar - i u današnje vrijeme postaje pravi princ ili princeza. I drugi ljudi bez problema prepoznaju da je rijec o pravom kraljevicu ili kraljevni. Takav djecak ili djevojcica ima poseban sjaj i milinu, a iznad glave im sjaji velika nevidljiva kruna.

 
         
 
Fotografije predstave pogledajte i preuzmite na: https://mega.nz/#F!LwFyFQpS!uSgeu-KeSqvNnlQbGrVRJg