Premijere | Priče iz davnine

 

Priče iz davnine

Ivana Brlić Mažuranić /Belmondo Miliša i Bojan Brajčić

Premijera:  24. veljače 2017.

  Redatelj BOJAN BRAJČIĆ  
   
Oblikovatelj svjetla: LUCIJAN ROKI
Tehničko vodstvo, rekvizita i majstor svjetla: SINIŠA ČOVIĆ
Majstor tona: TOMISLAV TOPIĆ
Majstor pozornice: MILENKO ĆOPIĆ
Kostimografija: SMILJANA PENIĆ
Garderoba: RUŽICA LEROTIĆ
Odabir glazbe: BOJAN BRAJČIĆ
Likovno oblikovanje: LUKA DUPLANČIĆ
Fotografije: GLORIJA LIZDE
Igraju:

 

Baka/Mokoš: LIDIJA FLORIJAN
Guja/Carevna: MIA VLADOVIĆ
Malik Tintilinić/Neva Nevičica ĐANA KUZMANIĆ
Sin/Oleh Ban: VINKO MIHANOVIĆ
   
   
Trajanje: 50 min  
 
Uzrast: od 1. do 6. razreda osnovne škole  
   
 

O predstavi

Nakon više od sto godina od objavljivanja, sa sigurnošću možemo reći da su Priče iz davnine zbirka bajki koja zbližava sve generacije čitatelja.
U svojim svevremenskim pričama, Ivana Brlić Mažuranić stvorila je, ljepotom izraza i melodičnošću jezika, prostor u kojem svako dijete pronalazi ideale koje će nositi kroz život. Vremena su se promijenila, ali vrijednosti nisu. I danas se treba podsjetiti kako tražiti istinu, ili pak kako opet gledati na svijet dječjim očima. Hrvatski Andersen, kako je mnogi nazivaju, svojim je svijetom bajki, raznolikim i šarenim, ispričala najljepše priče hrvatske literature. Šuma Striborova i Sunce djever i Neva Nevićica jasan su pokazatelj kako sustav vrijednosti, ocrtan u mašti, pun fatastike i dinamike, svoje tragove ostavlja i u stvarnosti.

 

Riječ redatelja

Ulazeći u svijet slavenske mitologije i narodne bajke, Ivana Brlić Mažuranić, idejno i stilski, u svojim pričama naglašava težnju za modernim, a opet njeguje senzibilnost, osjećaj za nijanse i čovjekov unutrašnji život. Iz današnje perspektive, postavlja se pitanje kako projicirati želju za modernim, suvremenim, nečim što je, mada u svoje vrijeme progresivno, arhaično i time udaljeno od novih naraštaja odgojenih u duhu senzacionalizma? Kako arhaično odjenuti u moderno, a pritom ga ne uvrijediti?
U igri figurativnog i apstraktnog željeli smo ostaviti gledatelju dovoljno prostora za asocijacije, svađom chiara i scura, svjetla i sjene, djelovati inspirativno i dopustiti osobnoj kreaciji da se okuraži, a dijalogom staccata i legata održati dinamiku koja je danas nužan faktor svake scenske forme namijenjene djeci.