euforija i praznina
Protagonisti autorskog projekta Šuti, muči mladi su ljudi u dvadesetim godinama života. Na početku predstave, gledatelji ih zatiču u liminalnoj zoni između adolescencije i odrasle dobi, kazališno oživotvorenoj kroz metaforu jednog prijelomnog ljeta. Eskapizam partijanerske kulture, primarnog vezivnog tkiva koje učvršćuje i potvrđuje važnost prijateljske zajednice likova, svoj kontrapunkt pronalazi u mamurnim konfrontacijama mladih sa stvarnošću unutar njihovih roditeljskih domova. Euforična ikonografija njihovog svijeta paravan je psihičkim stanjima praznine, krize identiteta i depresije. Sasvim u skladu s estetskim načelima srodnih pop kulturnih proizvoda, eksplozije šljokica i neona te pulsacije elektronske glazbefiguriraju kao zavodljivi simbolički supstitut (ili nadopuna) pretjeranoj stimulaciji, uhvaćenoj u procjepu između namjerno inducirane nadraženosti osjetila i rastuće anksioznosti od koje likovi, paradoksalno, cijelo vrijeme pokušavaju pobjeći.
Kao što i sam njezin naslov sugerira, predstava adresira zabrinjavajuću (ne)mogućnost komunikacije o problemima koje se u kolokvijalnom govoru i javnom diskursu i dalje prečesto percipira kao tzv. tabu teme – depresiji, anksioznosti i samoozljeđivanju te, s druge strane, seksualnosti u širem smislu –neovisno o tome pokušava li se (ili odbija) o njima progovoriti u kontekstu obiteljskih, prijateljskih ili pak partnerskih zajednica.
Šuti, muči ujedno je priča o prekidima i raskidima, tematski bliska coming-of-age žanru, s obzirom na činjenicu da većina njezinih likova nastoji izrasti, radije nego odrasti, iz simbiotskih odnosa svojeg djetinjstva ili, rječnikom moderne psihologije, uspostaviti čvršće i(li) jasnije granice spram svoje okoline. Osim razvojnom potrebom za emancipacijom, slutnja raspada međuljudskih odnosa prikazanih u predstavi suptilno je motivirana i rastućim klasnim razlikama, kao i prividnom ideološkom besviješću i svjetonazorskom dezorijentacijom mlađe generacije, pa su pozicije i sukobi likova uvelike određeni njihovim stavovima prema novcu.
Zaključno, Šuti, muči prije svega je predstava o prividno izlizanoj temi, često zanemarenoj i u popularnim narativima potisnutoj od strane mnogo popularnije romanse – prijateljstvu. Naime, premda je opisane protagonistesvakako moguće okarakterizirati kao svojevrsne luzere, ili makar predstavnike još jedne izgubljene generacije, sposobnost ostvarivanja i održavanja međuljudske bliskosti u njihovoj će se priči pokazatikao mnogo važnija vrijednost od kategorije individualnog (ne)uspjeha, pogotovo u kontekstu konfrontacije pojedinaca s problemima poput anksioznosti i depresije. Nakon svih prekida i raskida, tektonskih poremećaja i bolnih transformacija, prijateljska zajednica ponovno će prigrliti izoliranu individuu koja – suprotno popularnom mišljenju – ne može, ali i ne treba, opstajati sama.
Dora Golub