ELITA autorice Selme Parisi, a u režiji Nenni Delmestre je predstava u kojoj se mogu pronaći učenici, njihovi roditelji , prosvjetni djelatnici, ali i cijelo društvo.
Što se događa kada svi mi koji bismo trebali štititi djecu ponekad stvaramo njihove najveće strahove?
Što kada odgoj i obrazovanje kao temelji društva postanu poligoni za stvaranje klasnih nejednakosti, a pripadanje “eliti” postaje ultimativni cilj?
Jesu li današnja djeca zaista izgubljena u novim tehnologijama, ili im se nameće zastarjeli sustav koji ne prati njihov razvoj?
U kojem trenutku znatiželjna i vesela djeca postaju slomljena ili bijesna djeca odsutnog pogleda?
Pratimo priču jedne majke koja u društvu opsjednutom uspjehom, gdje se nerijetko nameće prosjek 5.0, počinje sumnjati u cijenu koju njezino dijete plaća.
Iz poliperspektive vizura roditelja, učenika, nastavnika i sustava otkrivaju se duboke pukotine ne samo unutar obrazovanja, već i roditeljskom domu, ali i u javnoj sferi.
Svi pritisci i strahovi lome se na djeci, ali će jednog dječaka odsutnog pogleda dovesti do ruba.
Ova izvedba ne prikazuje opće stanje u školama kao ni sud o ponašanju i djelovanju djece, prosvjetnih djelatnika, roditelja i institucija.
Riječ je o umjetničkoj interpretaciji izdvojenog slučaja, jedne ozbiljne situacije koja služi kao upozorenje i primjer onoga što se nikada ne bi smjelo dogoditi. Kroz takav fokus predstava otvara prostor za promišljanje o pritiscima uspjeha, očekivanjima i odgovornostima odraslih bez uopćenog tumačenja složenog sustava obrazovanja.
Kazalište ovdje ne nudi presude, već postavlja važna pitanja. Ne iznosi zaključke, već potiče dijalog. Ako se u nekim prizorima prepoznamo, to nije poziv na optuživanje, nego na razumijevanje svih dionika obrazovnog sustava, a napose djece prema kojima je naša dužnost da ih štitimo, odgajamo i obrazujemo te nudimo bolje društvo.
