Iz redateljičine bilježnice pismo mladim gledateljima;
Kako prepoznati pravu princezu?
Kraljevna na zrnu graška priča je koju je napisao Hans Christian Andersen, poznati pisac za djecu. U njoj jedna djevojka mora dokazati da je prava princeza.
Ali kako? Što cini pravu kraljevnu zaista pravom, dostojnom krune i sretnog života?
U našoj priči to je test: ona mora spavati na velikom krevetu na kojem ima čak dvadeset tvrdih i dvadeset mekanih madraca. Ispod svih tih madraca postavljeno je jedno maleno zrno graška. Ona ga mora osjetiti. Mora ju žuljati i mučiti.
Naravno, pomisliti ćete – to nije moguće! Nitko ne može osjetiti zrno graška ispod tolikih madraca! Upravo je zato veliki Andersen napisao ovu priču: htio nas je poučiti kako ćemo prepoznati pravog čovjeka. Da bismo to znali, moramo se prvo zapitati: kakav je to pravi čovjek? Jesmo li mi pravi ili krivi?
Na kraju priče naša je kraljevna dokazano – prava. Da vidimo što ju je takvom učinilo. Došla je na vrata kraljevske palače jedne kišne noći, kad nije imala krova nad glavom. To sigurno nije bilo lako, zakucati na vrata neke goleme kuće gdje nikoga ne poznajete. Bila je dakle hrabra, ali i samostalna, čim je putovala bez društva i zaštite. Iskreno je priznala da se izgubila. Veselo je ispričala svoje nevolje, bez žaljenja na okolnosti, koje joj, morate priznati, baš i nisu išle na ruku.
Te su joj dobre osobine zaradile prenoćište. Istina, ne baš kraljevsko, nego skromno, u sobi u kojoj spava dvorska luda, ali ipak joj je puno bolje nego vani. Zato je bila zahvalna i vrijedna, pospremila je svoju novu sobu i s pravim je zanimanjem slušala svog novog prijatelja. Nije govorila o sebi, nego je brinula o drugima. To nam dokazuje da ima dobro srce, a ono je najvece bogatstvo svakog covjeka.
Pa ipak, naša se junakinja jednom, u tijeku priče jako naljutila. Zašto? Otkrila je da ju je kraljica podvrgla testu, da ju je htjela ispitati i provjeriti bez njenog znanja. Zapitajmo se na trenutak: smijemo li se ljutiti zbog takvih stvari? Svakako, to nije bilo fer od kraljice, da svoju mladu gošću namami u sobu s velikim krevetom samo zato da bi ju podvrgla nekom besmislenom testu. No, kako smo vidjeli na kraju, princeza se nije trebala ljutiti. Test je svakako položila, iako nije ni znala da ga polaže. Kraljevnu je naljutila neiskrenost drugih, nju su naljutile skrivene namjere i nepoštena igra. Ali, ona je ionako imala zaštitu koja je uvijek bila uz nju. Anu je štitilo njeno poštenje i iskrenost.
Loše je spavala na visokom krevetu, ali ne zato jer ju je žuljalo maleno zrno graška. Nju je žuljala neobicna situacija, osjecaj da nešto nije u redu, da se oko nje zatvara neka klopka. Slušala je svoje srce. Srce koje se zaljubilo u kraljevica i koje mu je željelo ugoditi. I opet nije mislila na sebe. Mislila je na svoju novu ljubav, bila je puna briga o životu koji ju ceka. Nadala se da ce, ako izdrži tu glupu i neugodnu situaciju, nastupiti neki puno bolji i ugodniji trenuci. Bila je spremna žrtvovati se, nije bila nestrpljiva. Bila je spremna cekati, a svi znamo koliko je to teško!
Zato je Ana položila test. Dokazala je da je istinska i prava princeza, iako možda uopce nije bila princeza. Bila je samo dobar i iskren covjek, onaj pravi. Zato je dobila nagradu – veliku ljubav i bracnu srecu. Ona ju je svojom dušom zaslužila.
Sad, kad smo razumjeli da nam je naš pisac Andersen napisao pricu o tome kako biti pravi covjek, preostaje još da se upitamo kako to mi možemo biti.
Znam da sada mislite: lako je biti prava princeza u bajci, kad se sve dogada u kraljevskom dvorcu, kad jašeš konja i boriš se macem. Ali nije tako! Velika bitka za to da postanemo pravi ljudi vodi se svaki dan. Kod kuce, u školi, s roditeljima i prijateljima.
Tko ne misli na sebe nego pomaže drugima, tko je pošten, iskren i dobar – i u današnje vrijeme postaje pravi princ ili princeza. I drugi ljudi bez problema prepoznaju da je rijec o pravom kraljevicu ili kraljevni. Takav djecak ili djevojcica ima poseban sjaj i milinu, a iznad glave im sjaji velika nevidljiva kruna.
UZRAST: od 1. do 4. razreda osnovne škole
TRAJANJE: 65 min