Ostatak života jest autorski projekt izvođačice, autorice i umjetnice Lade
Bonacci, realiziran u suradnji s dramatičarkom i dramaturginjom Doroteom
Šušak. Ostatak života predstavlja i svojevrstan nastavak već uspostavljenog,
izvedbenog glasa i potpisa Lade Bonacci koja i svojim dosadašnjim, autorskim
djelima, a poglavito kazališnom predstavom Zadnja prije nego odem, otvara
pitanja egzistencijalne posvećenosti stvaranju, tretmanu tijela i tjelesnosti u
izvedbi, kao i graničnosti ideje da svoj krajnji smisao i besmisao možemo izložiti
sublimnosti, humornosti i ludičkom kapacitetu izvedbe.
Ostatak života jest monodrama s dominantnim elementima stand-upa,
realizirana kroz estetske odrednice klaunerije, slapsticka i ludičkog istraživanja.
Referentno polje ovog komada, poglavito u kontekstu stand-up performativa,
svakako jesu i australska komičarka Hannah Gadsby i britanski satiričar
Ricky Gervais. Osnovnu tematsku odrednicu ove kazališne predstave čine pak
autobiografski događaj u životu glumice i autorice, a riječ je o činu odluke
upisivanja autoškole u četrdesetoj godini života. Ono što je trebao biti izlazak
iz psihoemocionalne krize i započinjanje novog, životnog poglavlja, zapravo je
značilo ulazak u njezine daleko dublje rukavce i ponore te sidrenja.
Komparirajući iskustvo vožnje i upuštanja u obuku i ispite s iskustvom
psihoterapijskog procesa, autorica s publikom dijeli sve trenutke preispitivanja,
muke, osjećaja nedostatnosti, ispunjenja, ali i povremene ekstaze. Na tom putu,
izmjenjuju se sva godišnja doba i tako skoro dva puta. Nakon dva ljeta i dvije
zime, izvođačica postaje vlasnica vozačke dozvole, ali i shvaćanja da emocionalno
oslobođenje nije i ne može biti produkt bilo kakve vanjske validacije, eksternog
poticaja ili dostignuća te da joj nikakva društvena dozvola ne može garantirati
približavanje sebi samoj. Ostatak života jest kazališna predstava i stand-up
performans o započinjanju i odustajanju, o smislu i besmislu, o odgojenim i
transgeneracijski štovanim uvjerenjima te konačnom oslobođenju od istih.
Izgradnja narativa ove predstave, praćena je i interaktivnim širenjem putem
direktne komunikacije s publikom koja je na društvenim mrežama mogla pratiti
dio zapleta, ali i sudjelovati u sukreiranju vizualnog identiteta same izvedbe.
