UMJETNIČKO – PEDAGOŠKI PROJEKT “IGRE GOVORA“ (za vrtićki uzrast)
Cilj i svrha projekta
Osiromašeni govor suvremenog društva i agresivna redukcija “suvišne” estetske i glazbene dimenzije govora, problem je s kojim se susreću svi nastavnici hrvatskog jezika. Govorne kompetencije, koje su dio kurikuluma, stječu se teško i u oskudnoj mjeri najčešće zbog loših predispozicija i nedostatka vremena za takav oblik nastave.
Književni govor ne doživljava se kao cilj kojemu valja stremiti, nego kao suvišni, preživjeli oblik komunikacije. Mladim ljudima, odgojenima na vizualnom podražaju, vježbanje govornih vještina nije ni igra ni izazov. Cilj ovog projekta je upravo pobuđivanje govorne zaigranosti i osvještavanje neizmjernih potencijala zvučne, govorne komunikacije.
Ciljana skupina
Idealna ciljana skupina za ovakav oblik rada su učenici trećih i četvrtih razreda osnovne škole. Njihov govorni aparat je već dovoljno razvijen da mogu pratiti i izvesti veći dio govornih zadataka, barem na tehničkoj razini.
Sredstva i način izvedbe
Autor projekta, glumac i govorni pedagog Belmondo Miliša, služi se metodom interaktivnog pripovijedanja. Tekstovi su dio lektire nižih razreda osnovne škole (Hrvatske narodne priče, Bijeli jelen, Priče iz davnine), naročito bogata rječnika i izražajnosti. Pripovijedanjem i interpretacijom likova iz priča uz korištenje širokog raspona govornih tehnika, glumac bi pokazivao kakve su mogućnosti jezičnog i glasovnog interpretiranja stvarnosti. Interaktivni oblik bi, pak, poticao učenike na oponašanje i istraživanje vlastitih izražajnih sposobnosti.
Govorna sredstva koja bi učenici trebali osvijestiti i njima se naučiti služiti jesu:
- ton i intonacija
- glasnoća
- naglasak
- korištenje stanke
- brzina govora
- ritam
- govorne modulacije
- korištenje mimike i geste
- upoznavanje dijalektalnih osobitosti
Učenje govora kroz igru, persiflažu, oponašanje i posredstvom uloge lakši je, bezbolniji način
stjecanja govornih kompetencija, koje uz sustavni rad mogu postati i dijelom svakodnevnog
izražajnog korpusa.